KRIPTOREGULACIJA

Krajem maja 2018. godine u Beogradu je održana CryptoConf 2018, konferencija sa značajnim međunarodnim učešćem, koja je privukla veliki broj učesnika, radoznalih i gostiju. Naravno, tema je nadasve aktuelna, jer broj zainteresovanih i aktivnih u svijetu kripto valuta, a još više u okruženju blokchain tehnologije zaista raste eksponencijalno. Beograd i Srbija su poprište eksplozivnog razvoja informaciono komunikacionih tehnologija, izvoz Srbije u segmentu proizvoda informatičkih tehnologija je više nego impresivan, tako da nije čudno da ovako značajna konferencija bude organizovana u okviru privatnog sektora. To je u stvari najbolji pokazatelj koliko je ovaj sektor dobro razvijen i dinamičan.

No, nije tema ovog članka bavljenje konferencijom, jer se o njoj može naći mnogo informacija na netu. Obilje novih poduhvata, novih primjena blokchain tehnologije u svim oblastima života su bili predstavljeni i na konferenciji, ali jedan od značajnih dijelova konferencije je bio posvećen i regulaciji sa domaćim i međunarodnim aspektima regulatornog okruženja. I sam sam dao doprinos diskusiji, kao panelista za regulatorna pitanja.

Kolege iz Srbije su stekle značajno iskustvo u operacijama svih vrsta koje se tiču kripto valuta i blokchain tehnologije. Čak stiču i početna iskustva u operacijama ICO Inicijalne ponude valute, što im naravno ne čini život lakšim, naprotiv sa većim stepenom razvoja poslovanja, nailaze na sve veće prepreke u poslovanju.

Nije samo domaći teren prepreka, mada postavlja čudne prepreke, nego i međunarodna praksa, regulativa, a pogotovo svi aspekti međunarodnog poslovanja. Blokchain i kriptovalute su, po definiciji istovremeno i lokalne i globalne, sam fenomen je stekao globalnu reputaciju, ali još uvijek unutar 2% svjetskog BDP, pa je stepen regulacije omđen sa nekoliko, često kontradiktornih pristupa.

I dok su domaći eksperti iz Srbije iznosili detalje reghulacije koji se tiču osnova za pokretanje biznisa vezanog i za kriptovalute i za blockchain tehnologije, od inkorporacije, do najsitnijih ograničavajućih detalja, ono što su iznijeli međunarodni eksperti je zaista obilovalo informacijama o nedorečenosti, ili bolje reći neregulisanosti cijele oblasti poslovanja.

Za potrebe informisanja možemo se poslužiti jednom, uslovnom klasifikacijom djelatnosti: kriptovalute – zamjenjive i nezamjenjive za novac, rudarenje kriptovaluta, mjenjačnice i konverzije iz novca u kriptovalute i obratno, te na kraju možda i najvažnije ICO – Initial Coin Offering, odnosno Inicijalna ponuda kriptovalute ili tokena.

Svaka od ovih oblasti potpada pod određena tumačenja propisa, ali tu ne treba imati zabluda i smatrati da se sve može tumačiti ili urediti sa analogijom u odnosu na regulisane oblasti. Naprotiv, mnogo je više izuzetaka od uobičajene regulacije, a još uvijek nedovoljan obim samoregulacije da bi svijet kriptovaluta i blockchain tehnologije izašao iz definicije visoko rizičnog i ušao u vode mjerljivog i očekivanog rizika.

Kontroverze počinju upravo tamo gdje je osnovna definicija kriptovalute. Famozni Bitcoin uz još par hiljada valuta veoma je raširen. Nije loše pomenuti podatak da je tržišna kapitalizacija kriptovaluta na nivou od 350 milijardi dolara, a dnevni nivo trgovanja 18 milijardi dolara, te da 38% kapitalizacije čini učešće  samo Bitcoina.

Po svojoj vlastitoj definiciji Bitcoin ima ograničenu emisiju, emituje se rudarenjem, a služi kao razmjensko sredstvo koje je privuklo veliki broj trgovaca, preko 100.000, uključujući i neke izuzetno poznate i velike, kao Dell ili LOT. No, istovremeno na preko 10 hiljada tržišta vrši se razmjena bitcoina i drugih kriptovaluta za novac, te se pojavila i nova grupa igrača (svojstvena proizvodu) koji su investitori u promjenu cijene, naniže ili naviše, kao motiv za ostvarenje profita.

Sa regulatorne strane gledano moramo analizirati ko su ti igrači?

Prvo ograničenje za „prave“ investitore je računovodstvena politika koja se primjenjuje za, na primjer Bitcoin. Međunarodni računovodstveni standard ne prepoznaje kriptovalutu kao novac ili novčani ekvivalent. Takođe ne poznaje ga ni kao hartiju od vrijednosti, bilo dužničku ili vlasničku (iako po svojim karakteristikama podsjeća na vlasničku). Dakle Bitcoin se stiče ili otuđuje kao nematerijalna imovina, onako kako se tretiraju patenti, licence, i nama najpribližnije softver.

Kakve su posljedice ovog računovodstvenog tretmana?

Prije svega nematerijalna imovina se stiče i knjiži „at cost“ po nabavnoj cijeni. U bilansu se ne može vršiti ispravka vrijednosti u skladu sa tržišnim oscilacijama, a efekti otuđenja, po višoj ili nižoj cijeni, se ostvaruju u sveobuhvatnom prihodu.

Ovo znači da investiranje u Bitcoin predstavlja prepreku za sve vrste profesionalnih trejdera, trgovaca i njihovih korporacija. Samom činjenicom da trgovina Bitcoinom ne može biti sastavni dio trgovačkog portfelja i trgovačke knjige, obim trgovanja se smanjuje, svodi na egzotičan. To nikako ne znači da u trgovini ne učestvuju ozbiljni igrači, ali je važno znati kojom strategijom mogu nastupati. I tu sada dolazi do problema.

Tržišta na kojima se trguje Bitcoinom nisu organizovana tržišta. Iako u svom nazivu nose Exchange kao englesko ime za sve berze, bolje bi bilo reći da se radi o mjenjačnicama, kako ih nazivaju insajderi. Sledeći problem koji nastaje iz izostanka organizovanosti i regulacije tržišta jeste nepostojanje bilo kakvih ograničenja u kretanju cijena unutar određenog perioda, tako da niko ne može spriječiti manipulacije cijenom.

U stvari, svi akteri se pitaju koliko jedan pojedinac ili organizovana grupa zaista možer da manipuliše cijenom na tržištu i do sada nema pribavljenih poidataka o tome, bar kada je Bitcoin u pitanju, jer je na nekim manje upotrebljenim kriptovalutama ova pojava jasno uočena i, po nalazu učesnika, motivisana i izvedena od strane emitera kriptovalute.

Dakle, osjetljivost na promjenu cijene kriptovaluta je ekstremno visoka i s te strane može biti demotivirajuća za trgovce koji nude svoje robe ili usluge za kriptovalutu. S druge strane, masa „investitora“ koji motive vide u značajnom rastu cijene kriptovaluta je idealan plijen za vješte velike igrače. Uostalom, dvije domaće berze u BiH su bile „povaljene“ od strane vještih manipulatora sa relativno skromnim sredstvima. Ishod koji je razgolitio manipulaciju je nastao kao posljedica naglog hlađena tržišta kredita i investicija kao posljedica globalne krize.

Druga zanimljivost oko računovodstvenih politika vezana je za Inicijalnu pondu – ICO koju svaki preduzimač u svijetu blockchaina, na ovaj ili onaj način mora organizovati. Koliko god da je sličnost sa IPO – Initial Public Offering, Inicijalna javna ponuda za hartije od vrijednosti, toliko postoji čitav vrijednosni svijet koji je razdvaja. U oba slučaja motiv je jasan, prikupljanje svježeg novca za investiciju, no mnogo toga se u postupku, pristupu i rezultatima razlikuje.

Dok se IPO zasniva na čvrsto definisanim podacima o emiteru, njegovom statusu i snazi, kod ICO još uvijek imamo mnogo elemenata „obećanja“ i poslovnih planova koji nisu dovoljno određeni. S druge strane, uzimajući u obzir da se ne radi o „ogromnim“ investicijama, te da investitori ne rizikuju ogromne sume novca, dolazimo do pitanja kako to izgleda računovodstveno i za emitere i za investitore.

Trenutno ovu oblast reguliše IAS ili MRS 15. Tim standardom ICO je odgođeni prihod iz ugovora koji se izvršava u dugom roku. Ili svedeno na moderan jezik ICO je razvojna platforma sa trajnom upotrebom. Šta u odnosu na ponudu vlasničkih hartija ne sadrži ICO? Pa nema podjele profita, nema povrata novca ukoliko ICO ne uspije, nema jasnih uslova pod kojima se investitor naplaćuje. Dakle, radi se o barter poslu, trgovini u kojem se novčani tokovi jako teško mogu odrediti, a ne mogu čak biti ni odredivi. Odredive su samo međusobne obaveze u razmjeni, a opet su ključne riječi, ako i kada. Sve to ukazuje da je situacija daleko od idealne, a problem nije sama struktura računovodstvenih politika, koliko prezentacija činjenica u okviru ICO.

Da nevoljama ne bude kraja pobrinule su se i poreske uprave zemalja u kojima se obavlja veliki promet kriptovalutama. Uvele su oporezivanje zarade na investiciju u kriptovalute i to ne bilo koji porez, nego porez na kapitalnu dobit. Nije prvi put da poreske politike odudaraju od računovodstvenih standarda, ali ovo, zbog prethodno navedenih karakteristika računovodstvene politike, predstavlja ogromno odstupanje.

Regulacija kriptovaluta i blockchain tehnologija i derivata se zahuktava, ali je parcijalna. Nema boljeg primjera u modernoj istoriji na koji način tehnologija zbunjuje zakonodavce i stvara prostor ne samo za ubrzani razvoj, nego i za sve vrste zloupotreba. Na primjer, sam korpus regulacije sprečavanja pranja novca postao je izuzetno obiman i materijali koje prezentuje FATF su sve obimniji. Za zemlje u kojima su finasijska tržišta visoko razvijena to predstavlja manji problem.

Kada se uzme u obzir da na takvim tržištima osnovna odgovornost za sprečavanje pranja novca leži na protagonistima tržišta uz kontrolnu funkciju njihove osposobljenosti da svedu rizike na najmanju moguću mjeru, onda dodatna regulacija vezana za kriptovalute predstavlja manji problem. I u SAD i u Njemačkoj jednostavno su proglasili „mjenjačnice“ kriptovaluta finansijskim ustanovama, i time im prenijeli čitav niz smjernica i politika koje moraju da slijede radi uspješne borbe u sprečavanju pranja novca.

Kod manje razvijenih tržišta to zahtijeva mnogo više dodatzne regulacije, pa smo došli u situaciju da na našem regionalnom tržištu nema nikakve regulacije. No, treba reći da Evropska komisija nije sklona da pretjera u regulativi koja bi bila vođena idejom o smanjenju rizika. Stav EK je da fenomen treba pobliže posmatrati i djelovati proaktivno, da ne bi došlo do gušenja preduzetništva i razvoja tehnologije.

Izazovi su ogromni. Naš kolega iz BiH djeluje u okviru blockchain platforme kojom se vrše jeftini transferi novca u Africi. Nema tu problema regulacije, koliko ima problema u činjenici da su „udarili“ na mobilne operatere koji su masno zarađivali upravo na transferu novca koji je baš u Africi doživio eksplozivan razvoj na SMS platformi, a sada uz široku upotrebu pametnih telefona dobija konkurenciju u veoma pouzdanoj blockchain platformi.

To očekivano izaziva sukob intersa dvije potpuno različite grupe, od kojih jedna sigurno ima veći uticaj na zakonodavce. Na konferenciji smo imali priliku sa se upoznamo sa još nekoliko briljantnih poduhvata iz oblasti umjetnosti, zdravstva, aerodromske industrije, teško je izdvojiti neku oblast koja nije pod naletom novih tehnologija.

Ono što je zanimljivo jeste da se razvoj nekoliko ovih platformi odvija u kantonu Zug u Švajcarskoj. Kanton je donio odgovarajuće propise i podsticajne mjere, te uložio novac u „tehnološki park“ u kojem su uspjeli da okupe veći broj kompanija i inicijativa za nove poslove i razvoj blockchain tehnologija. Teško je reći da su ove vlasti bilo šta rizikovale, jer od razvoja tehnologije (bez obzira na kontroverze, ili mogućnost da idu dva koraka naprijed i jedan nazad) mogu imati samo koristi i to multiplikovane, zahvaljujući koncentraciji i talenta i znanja.

Možemo biti impresionirani razvojem u Srbiji. Tamo su zaista stekli početni zamah i izuzetno veliki broj talentovanih ljudi i preduzetnika je uključen direktno u razvoj. No, moram reći, da što se tiče države nemaju podršku, a imaju prepreke, bilo ove koje su posljedica međunarodne regulacije, bilo izostanka domaće.

NBS je na svom sajtu objavila informaciju da građanima Srbije ne preporučuje investiranje i trgovinu kriptovalutama (što je samo jedan segment ukupne blockchain scene), te je obavezala mjenjačnice da identifikuju klijente u skladu sa KYC politikama. No sve to je daleko od razumijevanja potencijala razvoja.

Šta preporučiti vlastima u BiH.

Entiteti, jer je većina ovoga u njihovoj nadležnosti, trebalo bi da se potrude da u okviru vlada formiraju male međuresorske timove koji bi načeli problematiku regulacije novih tehnologija i prihvate činjenicu da je to stvarna potreba.

Trenutno ignorisanje i odsustvo napora može proizvesti ozbiljne probleme, jer mogu dovesti do reaktivnog djelovanja na štetu razvoja tehnologije i poslovanja.

Trebaju znati da u BiH i kriptovalute i blockchain već čine dio stvarnosti.

Related posts